Osobe sa invaliditetom na području Tuzlanskog kantona svakodnevno se susreću sa brojnim problemima, koji u velikoj mjeri otežavaju njihov život.

Diskriminacija po osnovu zapošljavanja, arhitektonske barijere, nerazumijevanje šire društvene zajednice za probleme i potrebe osoba sa invaliditetom samo su neki od problema koji muče ovu ugroženu populaciju.

Bosna i Hercegovina još uvijek nema centralni registar osoba sa invaliditetom na nivou države, niti jedinstven zakon  koji obuhvaća probleme osoba sa invaliditetom i realizaciju njihovih prava.

Problemi ratnih vojnih invalida

Na području Tuzlanskog kantona ima 7.500 ratnih vojnih invalida, od toga 400 ljudi spada u kategoriju ratnih vojnih invalida sa procentom invalidnosti sto posto.

Fahrudin Hasanović, predsjednik Saveza RVI TK u razgovoru za Preporod naglašava da nisu zadovoljni malim mjesečnim primanjima, kao i dopunskim pravima ratnih vojnih invalida u oblasti stambenog zbrinjavanja.

– Ratni vojni invalid do 60 posto invalidnosti mjesečno prima 180 KM. Sa većim postotkom invalidnosti veća su i primanja. Tako da RVI od 70 do 100 posto invalidnosti mjesečno primaju od 400 do 1200 KM, ovisno o procentu invalidnosti. Međutim, mi nismo zadovoljni tim primanjima.

Kada je riječ o dopunskim pravima, nismo zadovoljni procedurom oko stambenog zbrinjavanja RVI populacije. Oko 20 posto RVI nema riješeno stambeno pitanje. Vlada TK u ranijem periodu znala je izdvojiti 7 miliona KM za stambeno zbrinjavanje. U zadnjih nekoliko godina ne izdvaja se ništa. Sada imamo slučaj da Vlada TK izdvaja samo 300.000 KM za teško socijalno ugrožene borce. Taj novac ide za sanaciju  kuća od poplava, ili renoviranje stambenih objekata – kazao je Hasanović.

Zakon o dopunskim pravima boraca TK  podrazumijeva prednost djece RVI i šehidske djece pri upisu na fakultete i srednje škole, ukoliko pređu bodovni minimum koji predviđa zakon. Ratni vojni invalidi smatraju da treba vratiti dignitet boraca u bosanskohercegovačkom društvu, i da društvo u cjelini treba više da poštuje i uvažava ovu kategoriju.

Neusklađena zakonska procedura

Jedan od većih problema sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom jesu nejednaka primanja po osnovu invalidnosti u Federaciji BIH i Republici Srpskoj. Do ovoga problema dolazi zato što naša država nema jedinstven zakon na nivou države koji tretira problematiku osoba sa invaliditetom.

– Postoje velike razlike u novčanim primanjima u FBIH i RS. Prva kategorija civilnih invalida sa 100 posto invalidnosti u FBIH ima 400 KM mjesečna primanja, a u RS svega 40 KM mjesečno. RVI imaju puno veća prava od civilnih invalida. Nakon formiranja nove vlasti očekujemo da će novi zakon koji je u proceduri doći u Parlament FBIH, kako bi se zakonskim okvirom to riješilo. Očekujemo da se taj zakon sa entitetskih nivoa prebaci na državni nivo – ističe Elvir Horhodžić, sekretar Saveza invalida Tuzlanskog kantona.

Savez invalida Tuzlanskog kantona ima oko 20.000 članova civilnih invalida. Međutim, manje od pet posto članova je zaposleno. U Savezu su mišljenja da je diskriminacija po osnovu zapošljavanja svakodnevno prisutna, i da invalidi teško dolaze do posla.

Problemi sa zapošljavanjem

Na evidenciji Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona trenutno je 99.316 nezaposlenih osoba, od toga je 1816 nezaposlenih osoba sa invaliditetom. Najviše je nezaposlenih ratnih vojnih invalida, ukupno 1001 je na evidenciji nezaposlenih.

– Nakon ratnih vojnih invalida, na evidenciji je  348 kategorisane omladine sa invaliditetom nezaposleno, zatim slijedi 247 osoba iz grupe ostali invalidi, 127 invalida rada je nezaposleno, 80 invalida civilnih žrtava rata i 13 vojnih mirnodobskih invalida  – kazala je Jasna Bedak, stručna saradnica za informisanje Službe za zapošljavanje TK.

Značaj Fonda za zapošljavanje osoba sa invaliditetom

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom u FBIH, koji je usvojen prije tri godine uredio je ostvarivanje prava na zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Zakonom je predviđen kvotni koncept zapošljavanja osoba sa invaliditetom, prema kojem je svaki poslodavac obavezan da zaposli jednu osobu sa invaliditetom na svakih 16 zaposlenih radnika u okviru jedne firme, ustanove ili preduzeća. Ukoliko tu obavezu ne izvršava, poslodavac je  obavezan u skladu sa zakonom, Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom uplatiti 25 posto od prosjećne plaće u FBIH na onaj broj zaposlenih koje je trebao da zaposli.

– Tokom 2013. godine Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom je za refundaciju uplaćenih poreza na dohodak i doprinose za zaposlene osobe sa invaliditetom u Tuzlanskom kantonu isplatio 361.673 KM, iznos za refundaciju prošle godine iznosio je 148.134 KM. Jedan poslodavac sa područja TK dobio je 50.000 KM  poticaja za projekat održivosti postojeće razine zaposlenosti osoba sa invaliditetom u privrednim društvima, dok su gotovo 400.000 KM dobili poslodavci za novo zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Tokom 2013.godine za TK izdvojeno je 225.000 KM za projekat finansiranja i sufinansiranja zapošljavanja, dok je 220.000 KM izdvojeno za dodjelu stimulansa za zapošljavanje –  ističe Šejla Hrustemović, portparol Fonda za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Tokom 2014.godine Fond je za projekat zapošljavanja osoba sa invaliditetom u TK raspodijelio 38.000 KM, za projekte u okviru kojih su zaposlene osobe sa invaliditetom izdvojeno je 157.000 KM, dok je za naknade uplaćenih poreza i doprinosa za zaposlene osobe sa invaliditetom izdvojeno 146.000 KM.

Tifa Tučić iz Tuzle preko Fonda za zapošljavanje osoba sa invaliditetom dobila je posao u tuzlanskom Udruženju osoba oštećenog vida. Obzirom da je Tifa Tučić slijepa osoba Fond je prilikom njenoga zaposlenja izdvojio novčana sredstva za nabavku računara i ostale potrebne opreme prilagođene slijepima, koja je neophodna za rad. Kako bi se radno mjesto prilagodilo slijepoj osobi.

– Prije sedam godina diplomirala sam engleski jezik i knjiženost, nisam mogla naći svoj posao u struci, iako sam konkurisala u školama i institucijama. Zahvaljujući Fondu dobila sam posao u Udruženju osoba oštećenog vida. U međuvremenu sam položila ispit za sudskog tumača, imam svoje klijente kojima prevodim – kazala je Tučić.

Arhitektonske barijere

Arhitektonske barijere spadaju u grupu većih problema sa kojima se susreću invalidi na području Tuzle i Tuzlanskog kantona. Mnogobrojne zdravstvene, obrazovne, i ostale javne ustanove i preduzeća, kao i privatne firme nemaju adekvatan arhitektonski pristup ili lift prilagođen osobama sa invaliditetom.

Tuzlanski Dom zdravlja, iako primarna medicinska ustanova na području Tuzle i kantona, još uvijek nema lift za invalide. Zbog nepostojanja lifta u ovoj ustanovi invalidi sa područja TK u nekoliko su navrata od nadležnih institucija zahtijevali da se ovaj problem što prije riješi. Međutim, Dom zdravlja u Tuzli još uvijek nema lift koji bi invalidima omogućio lakši pristup i brže korištenje zdravstvenih usluga.

– Mi smo pokrenuli inicijativu i poslali projekat Općini Tuzla i Zavodu za zdravstveno osiguranje TK na dalje razmatranje, jer je to kapitalni projekat – rekao je Adis Nišić, glasnogovornik tuzlanskog Doma zdravlja.

Vedran Lakić, šef Službe za razvoj, poduzetništvo i drušvene djelatnosti Općine Tuzla u razgovoru za Preporod naglasio je da je projektna dokumentacija ugradnje lifta u Dom zdravlja gotova. Lakić ističe da će ugradnja lifta koštati 150.000 KM, ali da se još uvijek ne zna kada će tačno Dom zdravlja dobiti lift za invalide.

Džamije prilagođene osobama sa invaliditetom

Za razliku od mnogobrojnih javnih ustanova i preduzeća koja još uvijek nemaju adekvatan pristup za invalide, većina  tuzlanskih džamija  ima adekvatne pristupe, što vjernicima sa invaliditetom znatno olakšava ulazak u džamije i odlazak na namaze.

– U Tuzli imamo džamije sa ugrađenim prilazima za invalide. Prilikom projektovanja i izgradnje novih džamija vodi se računa o tome, kao i prilikom sanacije postojećih džamija. U centru Tuzle imamo nekoliko džamija sa prilazima. Također, i u prigradskim naseljima imamo nekoliko džamija sa prilazima za invalide. Džemati vode računa o tome, pa se po potrebi naprave prilazi za vjernike sa invaliditetom – naglašava Elmedin Avdibašić, referent za vakuf MIZ Tuzla.

Mnogobrojni problemi slijepih osoba

Slijepe osobe jedna su od najranjivijih kategorija osoba sa invaliditetom. Nepristupačne ulice i neadekvatan prostor za kretanje, kao i nepristupačno obrazovanje zadaju velike probleme slijepim ljudima.

– Tuzla ima samo dva semafora sa zvučnom signalizacijom radi bezbjednijeg prelaska ulice slijepih. Problem je što ti semafori nisu funkcionalni, ne čuje se dovoljno zvučna signalizacija. Trotoari su puni parkiranih automobila i otvorenih šahtova. Nedavno smo uputili inicijativu Komisiji za ljudska prava Gradskog vijeća Tuzla, da se obrati pažnja na poboljšanje uslova kretanja slijepih osoba. Postoji niz prepreka za slijepe u obrazovanju. Knjige nisu na brajevom pismu, nema gradiva na mp 3 ili audio formatu. Slabovidni učenici nemaju literature za svoje individualne potrebe – ističe Tifa Tučić, izvršna direktorica  Udruženja osoba oštećenog vida Tuzla.

Tučić smatra da je poseban problem mali broj zaposlenih i vrlo uzak izbor zanimanja za koje se mogu obrazovati slijepe osobe. Radi se uglavnom o telefonistima i fizioterapeutima, gdje već ima velika hiperprodukcija kadra. Slijepe osobe nemaju prednost pri upisu u srednje škole i fakultete, niti prednost kod stipendiranja ili manje upisnine na studije, kao pojedine kategorije invalida.

Prema važećem zakonu slijepe osobe nemaju personalnog asistenta, imaju 403 KM dodatka za prvu kategoriju invalidnosti za tuđu njegu i pomoć.

(Izvor: Preporod; autor: Džanan Ribić)

Svim građanima katoličke vjeroispovijesti želimo sretan i blagoslovljen Božić, kao i uspješnu Novu godinu.

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom

4. sjednica Upravnog  odbora, održana je 1.12.2014. godine, sa početkom u 13h, a završena je u 14.55h.

Nakon 3. sjednice Upravnog odbora  Fonda, Vladi FBiH upućen je Prijedlog Odluke o izmjeni Statuta Fonda , na koju je ona dala svoju saglasnost, te je stim u vezi , pod prvom tačkom dnevnog reda uslijedilo donošenje Odluke o izmjeni Statuta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Članovi Upravnog odbora na ovoj sjednici također su usvojili rebalans Finansijskog plana Fonda za 2014. godinu, a imenovane su i komisije za raspodjelu sredstava Fonda po drugim javnim poziva u 2014. godini.

4. sjednici su prisustvovali svi članovi Odbora, stim da je gospodin Mirsad Muftić, iz opravdanih razloga, sjednicu napustio nešto ranije.

U ponedjeljak, 17.11.2014. godine sa početkom u 13h sati održana je 3.redovna sjednica Upravnog odbora Fonda, kojoj su prisustvovali svi članovi.

Usvojen je slijedeći dnevni red:

1.Usvajanje zapisnika sa druge sjednice Upravnog odbora Fonda;

2. Upoznavanje sa pismom premijera Vlade FBiH u vezi sa Rješavanjem pitanja imenovanja direktora Fonda i u vezi sa istim donešenje slijedećih odluka:

–          Prijedlog Odluke o izmjeni  Statuta Fonda ;

–          Odluka o poništenju Javnog konkursa za izbor i imenovanje direktora Fonda („Službene novine FBiH“ broj: 02/12);

–          Odluka o imenovanju vršioca dužnosti (v.d.) direktora Fonda ;

3. Tekuća pitanja

Uz određene sugestije za korekcije  Zapisnika, isti  je jednoglasno usvojen.

Nakon upoznavanja sa 2. tačkom dnevnog reda  sjednice, jednoglasno su donesene prve 2 odluke, dok je zaključeno, da se treća Odluka o imenovanju v.d. direktora Fonda  prolongira, dok Upravni odbor ne dobije predhodnu saglasnost Vlade FBiH na Prijedlog Odluke o Izmjeni Statuta Fonda i da će Komisija za izbor vršioca dužnosti v.d.direktora Fonda  izvršiti razgovor sa kandidatima iz reda stručnih zaposlenika Fonda, koji ispunjavaju formalno- pravne uslove.

Sjednica je potom prekinuta u 13.25h, uz obrazloženje predsjednika Odbora da će ista biti nastavljena nakon dobijanja saglasnosti Vlade FBiH na Prijedlog Odluke o izmjeni Statuta Fonda za profesionalnu rehehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invalidietom.

Dana, 24.11.2014. godine sa početkom u 13h ista je nastavljena po tačci dnevnog reda Odluke o imenovanju v.d.direktora Fonda.

Nakon što je predsjednik Komisije za imenovanje v.d. direktora iz reda stručnih zaposlenika Fonda Izudin Tanović članove Upravnog  odbora upoznao sa radom Komisije, jednoglasno je odlučeno da se za v.d. direktora Fonda iz reda stučnih zaposlenika  Fonda imenuje Vinko Jerinić.

On se obratio prisutnima, zahvalio im na ukazanom povjerenju i kazao da će svoj rad obavljati odgovorno i savjesno.

Sjednica je završena u 14.10h.

Procjenjuje se da 10% stanovništva BiH pati od neke vrste fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditeta. Kod nas ne postoji ni registar osoba sa invaliditetom (OSI), niti registar zaposlenih OSI.

Ako se i površno raspitate o procesu procjene radne sposobnosti te zakonskim (ne)uslovima za zapošljavanje ovih lica, otkrićete da živimo u društvu koje ima diskriminatorski odnos prema jednima od socijalno najugroženijih građana BiH društva. Kao da im sama invalidnost nije dovoljna muka i nevolja.

Ana Kotur je diplomirana pravnica, aktivista i urednica portala ukljuci.in. Zbog zdravstvenih problema nastalih još dok je kao beba bila u inkubatoru godinama je prevazilazila izazove koje je kao osoba sa invaliditetom imala. Srećna što je zbog podrške okruženja uspjela da napreduje i bude ravnopravan član zajednice.

Prema svome ličnom iskustvu objašnjava nam da proces procjene radne sposobnosti obavlja komisija osnovana pri Fondu PIO.

“Sam proces podrazumijeva da moraš da prikupiš svježe nalaze različitih specijalista, kako bi izašao na tzv.invalidsku komisiju. Naravno, prikupljanje nalaza traje mjesecima, jer se neki pregledi čekaju – ja sam počela u julu, još nije gotovo, jer su bili i godišnji, u dodatku svega toga“, ističe Kotur.

Dalje navodi da je kompletan proces degradirajući za osobu sa invaliditetom-od toga da sve što svakodnevno živiš, moraš da ponavljaš u nedogled, do momenta da se sve traume iznova moraju preživljavati.

„Ako posmatram sebe, svaki ljekar sa kojim sam do sad razgovarala mi je rekao da se sa cerebralnom paralizom koju ja imam ne može očekivati napredak, već je uspjeh da se ovo stanje ne pogoša, a ako uzmeš za primjer amputirca, njemu ekstremiteti neće narasti iznova, zar ne?“, pita se ona.

Dodaje i da ne zna koji je kriterijum za ocjenjivanje procenta sposobnosti, niti ima podatke da je iko uspio da odgonetne na koji način se procjenjuje koliko vrijedi nemogućnost nekog pokreta u procentima.

„Svi mi nastojimo da živimo što kvalitetnije sa onim što nam je dato – bilo da je nakon povrede ili urođeno i svima nam je cilj da u nekom momentu što lakše funkcionišemo. Sa ovakvim rješenjem, da je za rad potrebno 70% tjelesnog oštećenja, odnosno 40% invalidnosti, zakon preporučuje rad samo za one kojima radna sposobnost gotovo i da nije ostala, odnosno koji trebaju pomoć drugog lica u obavljanju posla, ostavljajući one koji mogu sami da rade i koji žele iskoristiti preostale sposobnosti, van ovog rješenja. Neki su uspjeli proći rehabilitaciju, neki nisu i postavlja se pitanje – šta je pametnije, biti u lošijem ili u boljem stanju? Zdravorazumski dođemo do toga da se pitamo takva pitanja“, ističe Kotur.

Pojašnjava i da kad skupi sve te nalaze, prvo mora da plati u Domu zdravlja nešto što oni zovu obradom za invalidsku komisiju, nekih 70-80KM; u nekim slučajevima DZ je izlazio u susret i određene kategorije oslobađao plaćanja. Nakon toga, izlazak pred samu Komisiju se plaća 200KM.

“Još uvijek vlada veliko nepoznavanje čak i u institucijama koje su donosioci odluka o tome za koja se osobe sa invaliditetom obrazuju i osposobljavaju i na koji način mogu raditi posao. Tako sam često bila u situaciji da na razgovorima za posao ili prilikom obraćanja poslodavcima da dobijam uputstvo da se obratim nekim specijalizovanim ustanovama za obrazovanje ili prekvalifikaciju, iako se posao pravnika može uspješno obavljati i sa oštećenjem vida gotovo u svakoj pravosudnoj, upravnoj ili privrednoj djelatnosti“, priča nam Vera Bošković, koja je pravni fakultet u Banjaluci završila 2010. godine.

“Sve što sam radila bilo je u nevladinom sektoru. Prve dvije godine na Radiju Balkan kao novinar, a onda u jednom udruženju za zaštitu od diskriminacije “Diskriminacija je zabranjena” u Banjaluci. Već godinu dana aktivno tražim posao i ne ide iz tih razno-raznih razloga koje sam navela”, kaže nam Bošković.

Smatra da među poslodavcima još uvijek postoji viđenje osoba sa invaliditetom kao osoba sa oboljenjem, te da najčešće ne dolaze u situaciju da su njihove sposobnosti predmet testiranja, čak i onda kad su sa visokom stručnom spremom.

„Iz iskustva sam stekla utisak da je mnogima prihvatljivije a priori odbiti da zaposle osobu sa invaliditetom, nego se udubiti u sistem funkcionisanja i obavljanja poslova, jer sam često bila u prilici da dobijam objašnjenja zašto ja ne bih mogla da radim kod njih s obzirom na oštećenje vida. U najkraćem, među poslodavcima najčešće, bez obzira kojem sektoru pripadaju (javnom ili privatnom) se smatra da su određena zanimanja za nas i određena radna mjesta, te je za osobe sa invaliditetom tržište rada poprilično zatvoreno“, ističe Bošković.

Kotur naglašava i da najveći broj OSI neratnog uzroka invaliditeta živi od 81/162KM dodatka na tuđu njegu i pomoć.

„Ja lično, ne primam to, na zadnjoj rekategorizaciji u Centru za socijalni rad je utvrđeno da mi ne treba. Komentar je bio da sam na kraju fakulteta i da mi treba pružiti podršku pri zapošljavanju, što će se ogledati u prilaganju dokumenta kojim mi se ukida taj dodatak. To što je meni neko od prijatelja ili otac podrška u kretanju kad je lošije vrijeme, pogotovo snijeg i led, ne znači ništa, što u kući neke od poslova ne radim ja nego moj otac, opet ništa. Bilo je bitno da se mogu obući sama i okupati se sama. Još ovaj mjesec moj otac ostvaruje pravo da dodatak na djecu i izlazim iz starosnog okvira za to socijalno davanje“, objašnjava Kotur.

UN Konvencija: BiH ratifikovala i nikad primjenila

Iako je Bosna i Hercegovina ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a Konvencija je stupila na snagu 11. aprila 2010. godine, sveukupni položaj osoba sa invaliditetom (OSI) je izuzetno težak. Nadalje, bez obzira na činjenicu što je Politika u oblasti invalidnosti usvojena na Savjetu ministara Bosne i Hercegovine 2008. godine i što su Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH 2010-2014 i Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u RS 2010-2015 usvojene, i dalje ne postoji jedinstven registar OSI kao prvi korak da bi se sistematski i ciljano moglo raditi na poboljšanju položaja OSI. Može se reći da se Konvencija uopšte ne sprovodi.

Mišljenja su ovo većine predstavnika nevladinih organizacija koje se bave poboljšanjem položaja osoba sa invaliditetom. Kako je vidljivo iz gore dva opisana primjera većina osoba sa invaliditetom uspijeva da određena poslovna iskustva stekne upravo putem ili radom u nevladinom sektoru.

„Cjelokupan odnos prema osobama sa invaliditetom nije u skladu sa evropskim standardima, a ni sa konvencijama koje je BiH ratifikovala. Po njima se ne mjeri invaliditet nego preostale radne sposobnosti (socijalni model a ne medicinski) čime se direktno podržava njihovo zapošljavanje. Sa druge strane porijeklo invaliditeta nije važno i ne uzima se u obzir, pa su po tome ratni vojni invalidi i civilni invalidi potpuno izjednačeni za razliku od prakse u BiH“, smatra Ranka Ninković-Papić, direktorica Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH).

Ona dodaje da je populacija OSI najčešće izložena višestrukoj marginalizaciji i diskriminaciji i njeni pripadnici su isključeni po više osnova – prije svega zbog invalidnosti, zatim pola, godina, etničke pripadnosti i drugoga.

Treba napomenuti i da su OSI takođe društvena grupa koja je najteže pogođena siromaštvom i nezaposlenošću.

Osim što je populacija OSI izložena višestrukoj marginalizaciji i diskriminaciji, poteškoću predstavlja i izbjegavanje poslodavaca da zaposle populaciju OSI a izuzetak su entitetski Fondovi za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI.

Kako ističe Ninković-Papić za takvo stanje odgovorne su političke elite koje u povlaštenom položaju drže ratne vojne invalide i veteransku populaciju što je svojevrsna kupovina glasova biračkog tijela, i zato su civilni invalidi potpuno izloženi diskriminaciji a posebno u sistemu socijalne zaštite. Isto tako, ističe ona, suočeni smo sa odsustvom odgovarajućeg zakonodavstva.

Generalni razlozi visoke stope nezaposlenosti OSI su nedostatak znanja i vještina koje se traže na tržištu rada, sveukupno loše stanje bh. ekonomije, mali kapaciteti zapošljavanja i veoma rijetko i sporadično otvaranje novih radnih mjesta.

Frekventna zanimanja OSI su: prodavač, higijeničar, komercijalista, administrativni poslovi, finansijski poslovi, programer, likvidator, pravnik, tapetar, autolimar, fizioterapeut, ugostiteljstvo, krojač, novinar, socijalni radnik i druga.

„Institucije kao što su Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH i Fond za prоfеsiоnаlnu rеhаbilitаciјu i zаpоšlјаvаnjе invаlidа Rеpublikе Srpskе su uključene u rješavanje problema populacije OSI u skladu sa svojim tehničkim, ljudskim i drugim kapacitetima“, navodi Ninković-Papić.

Društvo obojeno predrasudama

U BiH društvu osobe bez invaliditeta uglavnom sažaljevaju osobe sa invaliditetom i gledaju na njih kao na nesretne ljude koje ne mogu uživati u socijalnim i ekonomskim dobrobitima savremenog društva, što podrazumjeva mogućnost sklapanja braka, roditeljstva i ostalih društvenih interakcija. Ovaj nivo predrasuda prema osobama sa invaliditetom zapravo dovodi do toga da osobe sa invaliditetom postaju društveno odbačene i da sebe vide kao jednu odbačenu manjinsku grupu.

„Društvo je mišljenja da se od osoba sa invaliditetom ne može očekivati nikakva aktivna uloga u društvu. Iz tog razloga mnoge osobe sa invaliditetom nalaze se u položaju ovisnosti o drugima i izložene su socijalnoj isključenosti. U takvim okolnostima, osobe sa invaliditetom često su osuđene na kućnu izolaciju, što na kraju rezultira pogoršanjem njihovog mentalnog zdravlja i ovisnosti o drugima“, kaže Belma Karkelja Omerović, direktorica Uspona.

Socijalno preduzeće Uspon osnovano je 2009. godine u Sarajevu sa ciljem pružanja prilike osobama sa invaliditetom da rade i same obezbijede egzistenciju sebi i svojoj porodici.

„Uspjeli smo ostvariti saradnju sa nekoliko privatnih firmi koje su se kasnije izjasnile da su osobe s invaliditetom lojalni radnici, rijeđe izostaju sa posla i duže se zadržavaju na jednom radnom mjestu. Pored navedenog, često svojim prisustvom podižu radni moral u organizaciji, motivišući ostale zaposlene da se više zalažu i budu inicijativniji“, poručuje Karkelja Omerović.

Ona navodi da su 2011. pokrenuli i web portal za zapošljavanje osoba s invaliditetom Uspon.ba.

„Međutim, iako su usluge portala Uspon.ba besplatne, kako za posloprimce tako i za poslodavce, uvidjeli smo da su predrasude i neznanje glavni uzroci slabog odaziva poslodavaca po pitanju oglašavanja svojih slobodnih radnih mjesta na našem portalu. Iz navedenih razloga smo se vratili individualnom pristupu rada sa poslodavcima, u smislu da organizujemo sastanke pojedinačno sa poslodavcima i kroz treninge i printane brošure im pojašnjavamo da su osobe s invaliditetom vrijedni radnici i da nisu „osobe s posebnim potrebama“, jer imaju iste potrebe kao svi ostali zaposleni – potrebu da obezbijede svoju osnovnu egzistenciju,“kaže Karkelja Omerović.

Na ovaj način u 2013. godini zaposlili su više od 30 osoba s invaliditetom na otovrenom tržištu rada.

Entitetski fondovi podržavaju posao 3,600 OSI

Kako je već ranije spomenuto BiH nema registar osoba sa invaliditetom, kao ni njihov ukupan broj zaposlenih.

Ono što smo uspjeli saznati jeste da je putem entitetskih fondova za profesionalnu rehabilitaciju zaposleno ili podržano zapošljavanje oko 3. 600 OSI, i to oko 1.600 je obuhvaćeno sredstvima podrške federalnog Fonda, a u RS trenutno postoji oko 2000 zaposlenih na čije ime se koriste beneficije Fonda.

U Fondu za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje invalida Republike Srpske su nam istakli da sa brojem ukupno zaposlenih invalidnih lica ne raspolažu, iz dva razloga: prvo, invalidna nezaposlena lica nemaju obavezu prijave na biro za zapošljavanje i , drugo, većina pravnih lica sa područja RS ne ispunjava zakonsku obavezu prijave JU Fond o zaposlenim invalidima, na šta pokušavaju uticati putem inspekcijskih kontrola.

U Federaciji BiH oko 430 pravnih subjekata zapošljava osobe sa invaliditetom.

„Kroz javne pozive za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i finansiranje i sufinansiranje programa i projekata koje Fond svake godine objavljuje izdvoji se u prosjeku oko 4 miliona KM“, ističe Ivica Marinović, direktor Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH i dodaje da je dosadašnji rezultat značajan jer Fond, bez pomoći drugih institucija, potpuno samostalno brine o osiguranju sredstava.

Iz Fonda u RS su nam istakli da je u ovoj godini izdvojeno ukupno 357.100,00KM, za zapošljavanje 147 invalidnih lica, po različitom osnovu.

„S obzirom da poslovna godina još nije završena, Fond nije završio sa finansiranjem zapošljavanja invalidnih lica za istu“, dodaje Mile Šurlan, direktor Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje invalida Republike Srpske

Da zakonom nije na odgovarajući način riješeno pitanje utvrđivanja promjenjene radne sposobnosti, u čemu se slažu i osobe sa invaliditetom kao i predstavnici nevladinog sektora, saglasni su i u federalnom Fondu.

„Uglavnom se još uvijek primjenjuje čisto medicinski pristup, tj. procjenu radne sposobnosti vrše uglavnom centri za socijalni rad i službe zapošljavanja na osnovu nalaza i mišljenja instituta za medicinsko vještačenje FBiH. U skladu sa UN konvencijom o pravima OSI ovo pitanje treba riješiti kroz izmjene i dopune Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom i drugih relevantnih propisa“, kaže Marinović.

Da se u praksi zloupotrebljavaju i sredstava koje Fondovi daju za zapošljavanje OSI nedavno smo se mogli uvjeriti kada su mediji prenijeli vijest da je lice čiji su inicijali D.P. /1952/ iz Kozarske Dubice sumnjiči da je kao vlasnik trgovinske radnje u Kozarskoj Dubici 10. juna sklopio ugovor sa javnom ustanovom u Prijedoru, obavezujući se da će u svoju trgovinsku radnju zaposliti po jednog invalida za svaki sklopljeni ugovor, na osnovu čega je dobio podsticaj od 4.000 KM.

Navedeni poslodavac potom nije izvršio svoju ugovornu obavezu, a prilikom podnošenja zahtjeva za dodjelu sredstava sačinio je i upotrebio lažnu poresku prijavu za uplatu doprinosa za zaposlenog radnika. CJB Prijedor je podnio je Okružnom tužilašvu Banjaluka izvještaj protiv osumnjičenog.

„Prilikom dodjele novčanog stimulansa, svaki poslodavac se obavezuje da će zadržati zaposlenog invalida u radnom odnosu minimum dvije godine. Takođe, invalid koji se samozapošljava, obavezan je obavljati djelatnost minimum dvije godine. Zloupotrebe se sprječavaju, prije svega, osiguranjem potpisanog ugovora, zatim kontrolom utroška dodijeljenih sredstava, fizičkom kontrolom na licu mjesta poslodavca, te kontrolom finansijske dokumentacije, to jest kontrolom povrata doprinosa poslodavca. Sve navedene kontrole vrše službe JU Fond“, pojašnjava Šurlan.

Da bi osobe sa invaliditetom u narednom periodu mogli da se nadaju boljem socio-ekonomskom statusu stručnjaci ističu da je prije svega potrebno adekvatno i dosljedno provođenje Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih naroda, te im treba omogućiti potpuno socijalno uključivanje i njihovo aktivno učešće i integraciju u sve životne tokove počevši od obrazovanja, zapošljavanja, pristupa informacijama, kulturnog i sportskog života i drugoga.

Akcenat se uvijek mora staviti na njihove preostale radne sposobnosti, mogućnosti i kapacitete koje treba dalje razvijati i jačati.

(Izvor: www.frontal.ba)

2. sjednica Upravnog odbora Fonda u novom sazivu, održana je u punom kapacitetu 23.10.2014. godine u prostorijama Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH.

Nakon što je usvojen Zapisnik sa prve konstituirajuće sjednice, članovi Upravnog odbora upoznati su sa Izvještajem o izvršenju Finansijskog plana Fonda za period 01.01.- 30.06.2014. godine.

Nakon duže i iscrpne rasprave, donesena je Odluka o objavljivanju II Javnog poziva za raspodjelu sredstava za finansiranje i sufinansiranje programa i projekata u 2014. godini. U okviru ove tačke, velikom većinom glasova prihvaćen je prijedlog predsjednika Odbora da će se na narednoj sjednici, na prijedlog direktora Fonda, imenovati komisija za raspodjelu sredstava Fonda po ovom javnom pozivu, a koja će biti sastavljena od članova iz reda zaposlenika Fonda.

U nastavku je izglasana Odluka za objavljivanje II Javnog poziva za dodjelu novčanog stimulansa u 2014. godini.

U okviru tekućih pitanja jednoglasno je zaključeno, da se sektor razvoja i istraživanja Fonda zadužuje da uradi novi Pravilnik o raspoređivanju i raspodjeli sredstava Fonda, a da će, u cilju unaprijeđenja kvaliteta istog, pri izradi njegovog nacrta biti involvirani i sami korisnici Fonda, a ovaj proces biti apsolviran do Nove godine.

Povodom 3.decembra, obilježavanja Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom želimo ovim putem širu javnost podsjetiti na važnost ovog dana,a naročito n a d l e ž n e  i n s t i t u c i j e potaknuti na što efikasniju  z a š t i t u   s v i h   p r a v a      o s o b a   s a   i n v a l i d i t e t o m, zagarantovanih domaćim i međunarodnim aktima.

Pravo na rad i zapošljavanje ćemo najbolje ostvariti, tako što će  svi poslodavci u BiH poštovati obavezu  z a p o š lj a v anja  osoba sa invaliditetom prema kvotnom sistemu koji nalaže Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, a Fond će tome dati svoj puni doprinos…

Ne zaboravimo, osobe sa invaliditetom imaju pravo na svoje dostojanstvo i ravnopravno sudjelovanje u društvu!!!

V.d. direktor Vinko Jerinić, sa zaposlenicima

 

Pristup za ap.FOND